Home

Butina: Gledao sam sve tekme, moja Gorica je opasna do bola

Spread the love

Prošlo je 9106 dana otkad je posljednji put Dinamo gostovao u Velikoj Gorici kod domaćina u prvoligaškom okršaju. Prevedeno – nešto manje od 25 godina. Kad na taj podatak dodate i ove sezone sjajnu Goricu, rezultat je – euforija!

Ulaznica više nema, stadion na koji stane oko 4500 ljudi je rasprodan, dolaze i BBB-i, priprema se posebna koreografija… Dolazi prvak, klub za koji velik dio Goričana navija cijeli život, ali sad bi emocije mogle biti podijeljene.

– Gledao sam sve utakmice Gorice ove sezone i mogu samo reći da su opasni do bola! – kaže Tomislav Butina, jedan od onih čije će emocije biti podijenjene u subotu.

Butina je Velikogoričanin, počeo je u Radniku, a u Dinamo je otišao s 13-14 godina.

– Kad sam imao deset, iz Dinama su me počeli pozivati da idem s njima na turnire, a onda sam i definitivno prešao u Maksimir – prisjeća se Bučo, kojeg čudi jedan detalj.

– Uvijek mi je bilo čudno što je iz Velike Gorice, iz grada s tako puno stanovnika, izašlo tako malo pravih igrača. Imao si Panadića, mene, pa onda Marija Cvitanovića i poslije više nije bilo praktički nikoga. To je nevjerojatno malo za tako veliko područje – misli Butina.

On je otišao iz svoga grada sredinom ‘80-ih, Mario Cvitanović ispao je s Radnikom iz prve lige pa otišao u Dinamo, a Andrej Panadić imao je 18 kad je odlazio te 1988.

– Trener Joško Skoblar me došao gledati u uzvratnoj utakmici kvalifikacija za Međurepubličku ligu. Prvu smo izgubili od Karlovca 3-0, a u toj drugoj smo pobijedili 3-0. A ja sam, kao stoper, zabio dva gola! I još jedan u penalima, nakon kojih smo mi išli u ligu više. I Skoblar me odlučio dovesti – pamti Panadić.

Nogometno poslijepodne u Velikoj Gorici počinje u 16.30 sati, Dinamo je u gradu…

x

We use cookies to give you the best online experience. By agreeing you accept the use of cookies in accordance with our cookie policy.

%d blogeri kao ovaj: