Home

'Biti u Staljinovom gulagu nije bilo loše, tamo su svi uživali…'

Spread the love

Brutalni radni kampovi za ‘neprijatelje države’, zloglasni logori pod Staljinovom dikitaturom nisu sigurno bila, poznato je svima, mjesta za odmor i edukaciju. No, određeni mladi ljudi, točnije studenti LGBT zajednice londonskog Goldsmith fakulteta ne misle tako. Oni su uvjereni da je odlazak u Staljinov gulag bilo neponovljivo iskustvo. Vjerojatno i jest, ali ne u pozitivnom smislu.

Studenti na ovom vodećem londonskom sveučilištu smatraju da su se zatvorenici na tim mjestima rehabilitirali. Da su to zapravo bila benigna mjesta na kojima su se obrazovali te da su imali mogućnost sudjelovanja u raznim sportskim klubovima i kazališnim skupinama. Ako su htjeli mogli su se baviti i pisanjem u zatvorskim novinama.
Svoja su stajališta, pišu britanski mediji, studenti objavili na Twitteru. Staljinov gulag po njima je bio ljepše mjesto nego zatvori na Zapadu.

Foto: wikipedia

Umiralo se brzo nakon puštanja iz logora

Od 1929. do 1953. godine 14 milijuna ljudi prošlo je kroz radne logore, a mnogi su umrli brzo nakon puštanja iz gulaga ili tijekom prisilnog rada. U sovjetskim logorima nalazili su se kriminalci, politički zatvorenici, ali i brojne osobe koje su bile potpuno nevine. U jednom trenutku u gulazima je bilo zatvoreno čak 2,5 milijuna ljudi koji su držani u zastrašujućim neljudskim uvjetima.

Baranovski

Baranovski

VELIKA ISPOVIJEST Svjedokinja Staljinovih logora: Bila sam beba u gulagu smrti…

Preživio sedam godina u gulagu

Vasilij Kovaljev, zatočenik Staljinovog gulaga, koji je umro prošli mjesec u 89. godini nikad nije oprostio svojim mučiteljima. Bio je jedan o malobrojnih koji su preživjeli dugogodišnji boravak u gulagu. U zloglasni sibirski logor poslan je 1950. godine kada je sa samo 20 godina proglašen krivim za antisovjetsku sabotažu. Najprije su ga poslali u Norilsk na ruskom Arktiku, a onda je završio u Kojmi – zloglasnim radnim kampovima sjeverno do Magadana.

Hranio se komadićima drva

Tijekom pokušaja bijega 1954. godine pet mjeseci je proveo sakriven u rudniku smrzavajući se tamo s još dvojicom zatvorenika. 
Proveli smo pet mjeseci pod zemljom, u mraku, gladujući jer smo nakon tri mjeseca pojeli sve pričuve hrane, pa smo na kraju žvakali drvene strugotine  – ispričao je dodavši da su uspjeli iskopati izlaz kroz permafrost i pojavili se “poluslijepi, na površini”. Iz rupe su izašli u obližnjem gradu, ali su ih ubrzo uhitili.

– Premlaćivali su nas, a na mene su pustili velikog njemačkog ovčara. Skočio je na mene ali sam imao na čizmama zaštitne metalne oplate pa sam ga udario. U trenu sam ga zgrabio za vrat i zubima ga snažno ugrizao dok nisam osjetio da krvari, pa je na kraju izdahnuo –  prisjetio se svojedobno se borbe za goli život. 

Oslobođen 1957. godine, kada je Staljinov nasljednik Nikita Hruščov proglasio amnestiju zatvorenicima Gulaga, u post-Staljinovom “odmrzavanju”. Ostao je u Magadanu, gdje je radio kao inženjer grijanja.

Ruski povjesničari za BBC su rekli da je vrlo malo zatvorenika koji su prošli kroz logoraške torture, a da su još uvijek živi. Alyona Kozlova, glavni arhivist u Memorijalnom dokumentacijskom centru, izjavila je: “Znam za trojicu u Moskvi, a moguće je da je on posljednji u Magadanu”.

x

We use cookies to give you the best online experience. By agreeing you accept the use of cookies in accordance with our cookie policy.

%d blogeri kao ovaj:
/* ]]> */