Home

'Bila me spremna zaskočiti, a onda se čulo zvono na vratima'

3. DIO U šest nastavaka donosimo nikad ispričanu priču o skrivenom svijetu hrvatskih žigola i tajnom ulazu na stražnja vrata u svijet bogatih, slavnih i moćnih…

”Ušao sam u to s dobrim namjerama, misleći kako će sve ono što me dobro čeka u budućnosti opravdati tih nekoliko loših stvari koje moram učiniti. Bio sam najamna radna snaga na bojišnici seksa. I za to bio jako dobro plaćen, i za to platio jako visoku cijenu. Ovo je moja priča o ljubavi, jer je ljubav jedino što nas može iskupiti i očistiti”

Tomislav K. 

Lagan zadatak

Zato sam drugi dan uzeo ponovno listati taj imenik seksualnih perverzija u Hrvata, točnije Hrvatica. Iako je u knjižici bilo i muških imena, ne znam s kojim razlogom, jer Aleks, pouzdano znam, muškarcima nije pružao usluge, ha nazovimo to profinjenim imenom, eskorta. Prva i druga stranica bile su čista rutina – standardne, bezvezne stvari, za one koji imaju na umu spas duše i ozbiljno shvaćaju sve crkvene zapovijedi i dogme. Znači, ništa maštovito. No već na trećoj ili četvrtoj stranici naišao sam na nešto obećavajuće.

“Sanja, razgovor, ozbiljan, romantika, lova od muževe inozemne mirovine, ima”. Šifra nije trebala kriptografe da se razbije. Sanja je očito bila postarija gospođa, vjerojatno udovica, jer živi od muževe inozemne mirovine, a to je stavka koja je konstantna i vjerojatno obilna, zato ova napomena “ima”. A razgovor je ili ozbiljan, valjda češće jer je na prvome mjestu ili romantičan.

FELJTON: HRVATSKI ŽIGOLO ‘Imala je 70 godina. Uzeo sam viagru i spremio se na najgore’

Dakle, lagan zadatak za mladca kao što sam ja. Jer ako me Aleks nešto naučio, onda je to da laprdam. Da jebem mačku mater, kimam glavom, smješkam se na jednim mjestima, a radim plačnu facu na onim drugim. I da pokrivam širok spektar tema – površno, ali dovoljno da razgovor teče.

Velemajstor sviranja kurcu

Od filozofskih misli i osjećaja do modne scene, tračeva o TV zvijezdama ili pomnoga komentiranja raznih anomalija u mušterijinoj obitelji ili među njenim prijateljicama (to je, ne biste vjerovali, bila najčešća tema). Ukratko, da sviram kurcu. A bio sam pravi velemajstor sviranja kurcu. Ma što velemajstor?! Bio sam Von Karajan i Menjuhin sviranja kurcu zajedno. Ako se to ikad proglasi olimpijskom disciplinom – bit ću jedan od konkurenata za zlato. A i sami znate da je disciplina sviranja kurcu poprilično proširena u Hrvatskoj te da su građani ove naše male zemlje pravi velemajstori u tome. E pa ja sam na samom vrhu toga.

Vidite onog simpatičnog momka sa zlatnom kolajnom na grčki istesanom torzu, koji se izdigao iznad velike množine opakih konkurenata? E, to sam ja, okej, znam da znate, dobro.

Dakle, opet telefon u ruke. Sad više nisam tako zamuckivao kao prvi put. A bogme je i Aleks imao reputaciju, jer čim sam spomenuo njegovo ime i preporuku, stvar je bila riješena. Naravno, nisam zaboravio napomenuti kako me Aleks upoznao s njenim željama, ali i velikodušnom kompenzacijom za njihovo zadovoljavanje. Jebiga, da ne bi bilo poslije da sam to radio iz čiste filantropije. Na brzaka sam našao zamjenu za trening, jer gospođa je htjela uslugu isti dan.

I upicanjen prema svim pravilima, mirišljav i obrijan, zaputio sam se na adresu u centar grada.

Gospođine najbolje godine prohujale su s vihorom, otprilike i u vrijeme kad je taj film premijerno prikazivan, ali ajde, ogromni stan u centru i oblekica na njoj upućivali su na ogromnu lovu, što znači da bi i meni mogla kapnuti pozamašna kap ili, ako bog da, pravi slap. I tako nešto palamudim ja, smješkajući se, ljubeći ruke, kisdi hand, prosim lepo i sve te šatro purgerske pizdarije. Kad krene prava priča…

U čemu je stvar, te nju svi smatraju zločinkom, te ona je monstrum, te ona je čudovište. A ustvari je ona plemenita duša, patnica, ona je svoju mladost, svoju ljepotu (daj mojne me batje, nije tu ljepote bilo ni kad se snimala “Oklopnjača Potemkin”, dakle u njenoj prvoj mladosti, a kamoli kasnije) dala njemu, a on ju je iskoristio. I što je mogla, što je mogla, kad je pošandrcao, kad ju je terorizirao svojim idejama, smotanošću, sklerozom… Što je mogla nego, je li, da ga spremi, nisam skužio da li u dom ili ludaru, i oduzme mu poslovnu sposobnost, što će reći inozemnu mirovinu?

FELJTON: HRVATSKI ŽIGOLO ‘Sto eura za dva sata posla. I nemoj slučajno doći u trenirci’

Čitam, ali za njega nisam čuo…

Nemojte me hvatati za riječ, ali mislim da je spomenula cifru od 4000 eura. Svaki mjesec, prosim lepo. Dakle tip je živ, samo u ludari ili domu. I sad je ona kuja, kučka, đubre, jer eto u jesen života (kakva jesen života, to je duboka polarna zima, a ne jesen) malo uživa u dobrima koje je teškom mukom stekla. Doduše, stekao ih je on, ali nije li ona njegova bolja polovica, pa je red da dobije sve.

E, da, napomenimo da je baba laprdala kao da ja znam, ma što, kurac ja znam, svi znaju, tko je njen suprug. Jer on je poznati znanstvenik i pisac. Rekao sam već da nisam samo mišićavi ljepotan nego i ljubitelj lijepe književnosti, pa zaboga, čitam Dostojevskog s razumijevanjem, ali za tipa nisam čuo. Iako se baba ponašala kao da je maltene dobio Nobelovu nagradu…

Uto se začuje zvono.

Baba skoči, moram priznati hitro za svoje godine, i otvori vrata…

>>> Knjigu ‘Ispovijed hrvatskog žigola’ možete kupiti na kioscima od 16. srpnja za samo 39,90 kuna!

Tema: Feljtoni

x

We use cookies to give you the best online experience. By agreeing you accept the use of cookies in accordance with our cookie policy.

%d blogeri kao ovaj: