Šta se dogodi kad tip udari drugog? Kafić, šank dolje u polumraku, grb Republike Hrvatske, mutno sjaje čaše na stakleno-armiranoj polici. Odmah skoči jedan, pa drugi i treći, i eto ti opće tuče. Ako baš pretjeraju, par njih dobije prijavu za remećenje javnog reda i mira, padne koji flaster ili šav, i adio, đaci.

A što se dogodi kad tip udari curu? Udari je drugi put. Što se dogodi kad je udari drugi put? Ništa, udari je treći put. Onaj naruči još jedan mali makjato, drugi istražuje što mu je to stiglo na Viber. Pojačaju glazbu. Ne petljaju se u tuđe ljubavne probleme.

Tukao ju je šakama i nogama, gazio po njoj.

– To se nije moglo gledati, pola sata joj je udarao glavom o umivaonik, na kraju se razbio – opisao je jedan od nevinih gledatelja nasilje 31-godišnjeg D. K. nad 18-godišnjom djevojkom u kafiću u Zadru. Pola sata i njezinom glavom je razbio debeli keramički umivaonik.

Znate kako je to u kaubojskim filmovima: tip maltretira ženu i jasno je da će je početi mlatiti. Umorni kauboji za kartaškim stolovima jedan po jedan uvlače glavu u vrat. Dok na vrata ne stigne Clint Eastwood. I zato se o tome snima film, o jako neobičnom događaju da jedan muškarac ustane protiv drugog muškarca, u obranu bitno slabije žene.

Kako znamo, Clint Eastwood ne živi u Zadru, pa je cura iz ove priče završila u bolnici. Sa slomljenim kostima lica, nosom i izbijenim zubima, sa 20 šavova na licu. Ovi naši frajeri iz kafića komentirali su još malo Messija, platili svoj makjato i mirna srca otišli doma.

I što se onda dogodilo? Sutradan je na ulice izašlo nekoliko tisuća Zadrana, okružilo kafić u kojem se sve dogodilo sa transparentima “Sramite se!”, “Toleriranje nasilja je zločin”, “Na sud s onima koji gledaju dok ubijaju naše kćeri”, “Šutnja je suučesništvo”. Policija je pritvorila vlasnika kafića i one koji su nedužno ispijali kavu ili pivo. Pred kamerama, Ivo S. je rekao da mu je jako žao. Ispričao se što se ponašao kao nečovjek, što se nije suprotstavio ili barem isti čas otrčao po policiju. Kafić je zatvoren, jer zgroženi Zadrani više nisu htjeli odlaziti tamo.

– Ne, ne želim da drugi ljudi ovako šute dok netko lomi kosti mome sinu ili kćeri – rekao je Šime Z. i objavio da donira plaću za aktivnosti pokreta “Ni jedna više”. Ups, krivo: “Ni jedna više” je pokret protiv nasilja nad ženama u Latinskoj Americi. Ne, nema toga kod nas. Mi se ne bunimo, nama ne smeta što netko na javnome mjestu neometano pola sata glavom osamnaestogodišnjakinje razbija umivaonik.

Hrvati imaju dušu i srce za nogomet, ne i za druge ljude. Pogotovo ne ako su slabiji, a nasilnik jak i opasan. Kad muškarac mlati ženu ili dijete, odjednom smo jako pristojni, a pristojno je ne petljati se drugima u život. Normalno je da tip tuče ženu, jer nam je duboko u glavu usađeno da je žena vlasništvo muškarca.

Uf, baš sam nepravedna. Nije točno da su Zadrani samo sjedili prekriženih ruku, istog su časa ustali oprati sve tragove krvi, brzo, prije nego što dođe policija. A i policajci su bili uviđavni, 40 minuta trebalo im je da dođu. Nasilnika su pustili da se odmori, opere odjeću i iščetka crno pod noktima te ga priveli 12 sati kasnije.

Igrom slučaja žrtva je preživjela, a policija ga je prijavila za prijetnje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Što je trebao još napraviti da biste to nazvali pokušajem ubojstva? Okomiti se na muškarca, a ne na ženu, jer da je pola sata razbijao umivaonik glavom vlasnika tog kafića, sigurna sam da bi svima bilo kristalno jasno je li to pokušaj ubojstva ili ne. Zamislite da je tip pola sata udarao glavom Božidara Kalmete i da nitko u kafiću nije zvao policiju. Da je policija došla 40 minuta nakon što je sve prošlo i zatekla ekipu kako pere zadnje tragove krvi. A?

Tko god misli da je to s policijom i Zadranima okej i da je cura još i dobro prošla, želim mu to isto: da ga netko mrcvari rukama i nogama pola sata dok se promatrači klade hoće li mu razbiti lubanju ili neće, hoće li preživjeti ili ne. I potom ustanu pomoći gazdi da spere krv. Ne želim živjeti u zemlji u kojoj je to normalno, ne želim živjeti s ljudima kojima je ovo normalno.