Živi zid će biti jedina hrvatska politička stranka koja će osigurati maksimalnu kontrolu i poslušnost svojih članova. Prema izjavama jednog od čelnih ljudi Živog zida, njihovu stranku mnoga ideološka pitanja uopće ne zanimaju i u vezi s njima svatko će glasati kako želi.

No, kod pitanja koja su definirana stranačkim programom, kao što je izlazak iz EU, izlazak iz NATO-a, ukidanje valutne klauzule, ukidanje Ustavnog suda i druga, nema slobode. Naprotiv! Onaj tko ne bi glasao po napucima stranke ili bi eventualno otišao u drugu stranku, bio bi kažnjen s dva milijuna kuna.

Naplatu dva milijuna od neposlušnih Živi zid bi osigurao jednim od najopasnijih i najspornijih instrumenata Ovršnog zakona – bjanko-zadužnicom. Ovrhe na čijem je problematiziranju i protivljenju njihovoj provedbi Živi zid nastao i osvojio simpatije javnosti, po najavi iz vrha stranke trebaju pretvoriti u najjače stranačko oružje za discipliniranje članstva.

Potpis prije izbora

“Uvijek će biti mogućnosti da postoje ljudi koji prelaze iz jednog tabora u drugi, ali planiramo taj problem riješiti zadužnicama. Onaj tko hoće biti na listi, morat će potpisati da mu se u slučaju odlaska iz stranke ili glasanja protivno uputama stranke ‘stišće’ ovrha na milijun-dva kuna”, najavio je jedan od čelnika stranke na N1 televiziji. Istaknuo je kako ih je “iskustvo naučilo da povjerenja u politici ima, ali ne u dovoljnoj mjeri i zato to povjerenje treba pojačati zadužnicama.”

– Takvo što je nemoguće provesti. Ustavno je pravo zastupnika da glasa kako želi, kao i pravo da ulazi i izlazi iz političkih stranaka – kaže Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ugovorno suspendiranje ustavnih prava zastupnika bilo bi isto, uspoređuje Čular, kao da netko ugovorom pristane na ropski odnos. To je, navodi, neustavno i kada bi neki zastupnik odlučio napustiti Živi zid ili glasati drugačije od stranačkih naputaka, mogao bi na sudu osporiti bjanko-zadužnicu ako bi mu se ona aktivirala i naplatila.

Ovrha i tužba

Dr. Tatjana Josipović s katedre za građansko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kaže, pak, kako bi se najprije naplatila bjanko-zadužnica, a tek bi nakon toga ovršeni zastupnik mogao osporavati valjanost te zadužnice i tužiti Živi zid za stjecanje bez osnove. – Bjanko-zadužnica je najopasnije sredstvo osiguranja. U njoj se određuje samo maksimalni iznos duga.

Poanta je u tome da je ova isprava ovršna i na temelju nje vjerovnik se naplaćuje odmah. Tu dužnik odgovara cijelom svojom imovinom, a primjenjuju se samo opća pravila izuzeća od ovrhe – kaže dr. Tatjana Josipović.

Premda je bjanko-zadužnica, kaže naša sugovornica, nastala kao sredstvo za osiguravanje pravnih odnosa sa svim prednostima koje vjerovnik ima takvim osiguranjem jer je fleksibilna, apstraktna i akcesorna, smatra da bi se mogla aktivirati i naplatiti i u slučaju za kakav ju želi iskoristiti političko vodstvo Živog zida.

Naime, u bjanko-zadužnici se ne navodi razlog osiguranja.

– Njezin je koncept, kao i kod mjenice, da je posrijedi apstraktna obaveza – kaže dr. Josipović.

Tražbina

Govoreći o bjanko-zadužnici, njezin kolega dr. Alan Uzelac u jednom je stručnom članku naveo glavne prednosti za vjerovnika. “Ne samo da ona osigurava tražbinu, ona ujedno i čini nepotrebnim utvrđivanje njezina postojanja jer je po učincima izjednačena s pravomoćnim rješenjem o ovrsi (kad se ovrha zahtijeva na računima ovršenika), odnosno s ovršnom ispravom (kad se ovrha traži na drugim predmetima različitim od novčanih sredstava)”, napisao je dr. Uzelac.

Pri naplati bjanko-zadužnice vjerovnik je ovlašten, pojašnjava dr. Uzelac, kad na računima dužnika nema dovoljno sredstava, zatražiti promjenu sredstava ovrhe, kao da je prije doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave.

Dr. Josipović, kao i dr. Uzelac u svojem članku, ističu da vjerovnik koji se naplaćuje iz bjanko-zadužnice nema nikakvu obavezu najprije se naplatiti preko Fine iz novčanih sredstava, nego bira hoće li se naplaćivati s računa vjerovnika ili će tražiti ovrhu nekretnina.