Usred Europskog parlamenta u Bruxellesu, među mnogim novinarkama feministkinjama, među ženama koje vode IT tvrtke i među nekima od za ženska prava najglasnijih zastupnica EU parlamenta, najveći pljesak na panelu o položaju žena i njihovom osnaživanju u medijima i digitalnom sektoru pobrala je Asia Argento, žrtva silovanja jednog od nekoć najmoćnijih ljudi Hollywooda, Harveyja Weinsteina.

Argento je u Bruxellesu iznijela priču o 20 godina hrvanja s osjećajem poniženja, srama i krivnje, koliko joj je trebalo da javno progovori, i kako je prošle jeseni uspjela preživjeti val osude, nakon što je, konačno, progovorila.

Kći kultnog redatelja horora Darija Argenta i glumice Darije Nicolodi, u filmovima se počela pojavljivati još kao djevojčica.

– Sa 20 sam otišla na audiciju za film ‘B. Monkey’. Redatelj je bio uspješan, više puta nominiran za Oscare. Kad su mi javili da sam dobila ulogu, otišla sam posjetiti oca na filmski set. Pamtim kako je, silno ponosan, rekao: ‘Asia, ti ćeš dobiti Oscara!’ A i ja sam bila ponosna. Nisam imala pojma da će me baš taj film slomiti… U svibnju 1997. došla sam u Cannes radi promocije filma. Miramax me predstavljao globalnim medijima kao novu internacionalnu zvijezdu. I tada sam, sa 21 godinom, silovana. Učinio je to Harvey Weinstein. On danas tvrdi da sam na seks pristala. Njegov odvjetnik tvrdi da Weinstein nije kriv, da nije imao casting couch. Govori, citiram: ‘Ako žena pristaje na seks ne bi li imala holivudsku karijeru, onda to nije silovanje’. Upravo je to glavna strategija na koju računa obrana. No, u tom seksu nije bilo baš ničeg dogovorenog. Jedan od njegovih pomagača namamio me da odem u hotelsku sobu. Rečeno mi je da idem na proslavu. No, pokazalo se da je to bila zabava za dvoje – moga zlostavljača i mene. Za sebe sam do tada mislila da sam mudra, da sam žilava. Bila sam tek glupo dijete, janje za klanje.

Javna tajna

Ono što se tamo dogodilo i što je slijedilo zauvijek je promijenilo moj život. Od te noći hrvam se s PTSP-om i depresijom. Nakon Harveyja Weinsteina ja sam bila ta koja je nastavila povređivati samu sebe. Od tog događaja idem na psihoterapiju. Godinama nisam mogla govoriti o tom silovanju, čak ni svojima najbližima. Čak ni psihoterapeutu. Puno sam toga potisnula. Bio je to način da se zaštitim. Jedini način da ne poludim. Pretvarajući se da mi se to nikada nije dogodilo, zlo sam gurnula pod tepih – prikrila sam ga i samim time dala mu još veće značenje. Ono je samo postajalo još veće. Naraslo je ogromno. Više i nije bilo pod kontrolom. Govorila sam psihoterapeutu da mi je to sve u magli, da ne pamtim, da to nikad nećemo moći izvući na površinu moje svijesti. No, to je pratilo sve što god da sam radila. Posao, odnose s ljudima, ljubavni život, seksualni život. Prestala sam vjerovati svijetu. I nakon toga sam, mislila sam, bila još žilavija. Zapravo sam lagala samoj sebi, nisam si mogla priznati da sam bila žrtva. Nisam se htjela osjećati žrtvom. Jer, to je teško mjesto. Trebalo mi je puno, puno godina da prihvatim da ja jesam žrtva i da budem u stanju ispričati što mi se dogodilo. Da se to konačno dogodi, pomogao mi je pokret #metoo – rekla je Argento.

Bitno ohrabrenje, kaže, dogodilo joj se prije četiri godine.

– Pričala sam s prijateljicom koja je sa mnom podijelila svoju priču o silovanju, priču koja je bila toliko nalik mojoj vlastitoj. Potpuno sam se identificirala s njom, s njezinim iskustvom, toliko da sam se prvi put osjetila dovoljno jakom da se mogu prestati skrivati, i otkrila sam toj prijateljici svoju najdublju traumu. I imala sam dojam da je zaista čula moju priču – kaže Argento.

Nakon toga uslijedio je drugi korak koji je njezin slučaj doveo do javnosti.

– Prošloga rujna sasvim iznenada me kontaktirao Ronan Farrow, novinar koji je za članak za New Yorker istraživao priču o mom zlostavljaču. Nazvao me je jer je čuo što mi je Weinstein napravio. Taj čovjek je nekako došao do moje najmračnije tajne za koju nisu znali ni moji najbolji prijatelji, ni moja obitelj. Tada sam shvatila da je zapravo puno ljudi znalo o tome. Ne samo moj silovatelj nego i ljudi oko njega. Ta me spoznaja prestravila. Shvatila sam da je to bila javna tajna o kojoj su oni među sobom razgovarali. Znala sam da moram sve ispripovijedati, sve otkriti, uključujući i moje propuste, jer to je bio jedini način da ohrabrim druge žene, da pokažem da je u redu govoriti o tome iako nam možda neće vjerovati – rekla je Argento.

Javni linč

– Koje sam ja šanse imala protiv jednog od najmoćnijih ljudi Hollywooda? Usuditi se govoriti protiv tog čovjeka koji je bio na samom vrhu piramide moći, koji je imao nezamisliv utjecaj značilo je da bi moja karijera u filmskoj industriji bila zauvijek završena. Ruke su mi bile vezane, bila sam ušutkana. I nisam ja bila jedina. Deseci žena seksualno napastovanih od tog istog muškarca šutjele su. Neke desetljećima… Od mene nisu, ali od nekih su glumica tražili da potpišu tajni ugovor s našim zlostavljačem koji mu je omogućavao da vas financijski uništi ako progovorite. Sve mi smo živjele u velikom strahu i paranoji jer smo saznale i da su nas pratili špijuni koji su prikupljali podatke, punili dosjee o svakom području našeg privatnog života, spremni učiniti sve da raznim manipulacijama unište našu reputaciju kroz medije – iznijela je Argento.

Kada je odlučila progovoriti, u Italiji je doživjela javni linč.

– Svaki je dan na televiziji bio drugi panel sastavljen od ljudi koje u životu nisam srela, a koji su raspravljali je li me on silovao ili nije. Takve su se rasprave vodile na svim televizijama u udarnom terminu. Zaključili su da ne samo da sam izazivala da mi se to dogodi, nego sam to i željela. U njihovim očima nisam vrijedna niti da budem žrtva tog čudovišta. U njihovim očima nisam čak ni dovoljno dobra da me se siluje. Nakon svih tih napada ponovno sam se hrvala s depresijom – otkrila je.

Kada ju je talijanska javnost prezrela, u pomoć su uskočile udruge za prava žena.

– Bila je to najgora depresija s kojom sam se susrela. Snagu da idem dalje našla sam samo u feminističkoj grupi u Italiji, one su stale na moju stranu i branile me. Također Rose McGowan, Annabella Sciorra, moje sestre, obitelj, moji prijatelji. Iz te muke izašla sam promijenjena. Dobila sam ulogu u kojoj sebe nikad nisam zamišljala. Ulogu za koju sam osjećala da nemam izbora, da je moram uzeti. Ulogu aktivistice. Morala sam ovaj put upotrijebiti svoj glas i govoriti jer sam znala da govorim i u ime onih koje još traže snagu da progovore za sebe i da ih se čuje – rekla je na kraju Asia Argento.