Home Hrvatska Home “UJUTRO SKRNEM KAVU, UZMEM SAČMARICU I POČNEM PUCATI PO NJIMA. UNIŠTILI SU...

“UJUTRO SKRNEM KAVU, UZMEM SAČMARICU I POČNEM PUCATI PO NJIMA. UNIŠTILI SU NAS…” Jutarnji u legalnom lovu na grabežljivce koje izluđuju Crnu Mlaku

15
0

Krešimir Drašner čuči u šikari pokraj ribnjaka. Noge su mu već utrnule, a i puška već postaje teška. Čeka već pola sata na istome mjestu. Ne smije se pomaknuti jer jedan od kormorana svako malo dolazi u izvidnicu. Ako ga primijeti, jato se neće vratiti. Mora još malo čekati.

Na rubu ribnjaka čekaju i čaplje. One znaju da kada kormorani dođu da će biti ribe i za njih. Zapravo, sav životinjski svijet na ribnjacima Crna Mlaka zna kako oni love pa se često znaju “ogrepsti” za dio plijena. Samo da onaj jedan kormoran iz izvidnice da “zeleno” svjetlo i lov može krenuti. Za čaplje, ali i za Drašnera.

Prošlo je još 15 minuta i u daljini se vidi dvadesetak crnih točaka na nebu. Okreću se prema jezeru i dio jata se izdvaja i naglo zaranja u vodu. Drugi dio čeka na površini da riba počne iskakati iz vode. Drašner namješta nišan. Ima samo jednu priliku, inače mora čekati nekoliko sati na sljedeću mogućnost.

Cilja. Otklanja kočnicu na puški. Izabrao je jednog kormorana. Duboko udiše. I puca.

Jastrebarsko, 230118. Reportaza o kormoranima koji obitavaju na ribnjacima u sklopu ornitoloskog rezervata Crna Mlaka. Na fotografiji: Kresimir Drasner, veterinar zaposlen u ribnjacima koji i odstrijeljuje kormorane. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Boris Kovacev / HANZA MEDIA

Krešimir Drašner

 

Čuje se snažni zvuk pomiješan s klepetanjem krila. Drašner ustaje iz šikare i pogledava prema vodi. Sve ptice su otišle. Nema ničega na vodi, promašio je. Otvara cijev i nosi pušku prema terencu. Pokušat će opet kasnije.

Ovako izgleda gotovo svako jutro u posljednja dva mjeseca za veterinara Drašnera koji je jedan od ovlaštenih osoba za odstrel komorana na ribnjacima Crna Mlaka. Naime, od kada je Ministarstvo zaštite okoliše i energetike u studenome 2017. godine donijelo rješenje za odstrel 1198 kormorana, u Crnoj Mlaki se na posao ne dolazi bez lovačke puške. Oni su dobili dozvolu za odstrel 79 jedinki kormorana, a rok da dođu do te brojke je 15. veljače. Nakon toga je pucanje i uznemiravanje kormorana strogo zabranjeno jer Crna Mlaka nije samo uzgajalište riba, nego i ornitološki rezervat.

Jastrebarsko, 230118. Reportaza o kormoranima koji obitavaju na ribnjacima u sklopu ornitoloskog rezervata Crna Mlaka. Na fotografiji: odstrijeljen kormoran. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Boris Kovacev / HANZA MEDIA

 

Čaplje, čigre, vidre, a i ti kormorani

Taj dvojni status im godinama donosi brojne gubitke, jer su sve divlje ptice kod njih zaštićena vrsta. Ivan Prepolec, vlasnik uzgajališta, kaže kako oni godišnje proizvedu oko 500 tona ribe, ali da im gotovo 90 posto proizvedene ribe unište različiti štetnici.

– Od 100 komada ribe koje pustimo u ribnjak, mi odmah 30 posto otpišemo, što zbog ozljeda u transport, što zbog bolesti. To je računica s kojom se može živjeti, ali kada se tome doda još 60 posto štete koje naprave ptice i drugi grabežljivci, onda sami možete izračunati koliko nam ostane – kaže Prepolec te dodaje kako jednu trećinu štete čine kormorani, dok ostatak čine čaplje, čigre, vidre i ostali mesojedni stanovnici Crne Mlake.

Zato ne potroše niti jedan dan a da ne pokušaju odstrijeliti kojeg kormorana. Kako kažu, tko zna kada će se opet otvoriti ovakva prilika.

Odstrel se mora vršiti s registriranim lovačkim puškama, a obavlja ga dežurni čuvar, tako propisuje rješenje koje su dobili od Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Taj dan kada smo došli, dežurni čuvar je bio Drašner pa smo mu se pridružili u sada već redovnom odstrelu. Ipak, ruka mu taj dan nije bila precizna. Veliki vranci, drugi naziv za kormorana, redovito su nas izbjegavali zadržavajući se većinom u nebu i što manje u blizini ribnjaka. U onih nekoliko situacija gdje su se spustili, bili smo udaljeni 50 metara od njih, dok je domet sačme iz puške maksimalno 20 metara. Veterinar Drašner kaže kako se to zna dogoditi te da je odstrel puno teži posao nego što se čini. U prosjeku po danu odstrijele samo jednog kormorana. Više ne mogu jer jato odmah pobjegne ako shvati da je jedan od njih pao.

– Ovo što mi radimo ne može se nazvati lovom. Da je ovo pravi lov, došlo bi nas petero i onda bismo odjednom skinuli 79 komada. Ovako kada je samo jedan, puno je teže. Imaš pravo na jedan pucanj, ako promašiš, oni pobjegnu i vrate se tek za sat vremena. Ako pogodiš, onda se u nekim slučajevima ni ne vrate sve do sutra. Pametne su to životinje i to pokazuju na sve moguće načine, od načina hranjenja do izbjegavanja nas lovaca – kaže Drašner te dodaje kako ih ujedno sputava ograničeni rok odstrela. Naime, prema rješenju od Ministarstva smiju pucati samo u dva termina – dva sata poslije izlaska sunca i dva sata prije zalaska sunca.

Jastrebarsko, 230118. Reportaza o kormoranima koji obitavaju na ribnjacima u sklopu ornitoloskog rezervata Crna Mlaka. Na fotografiji: Kresimir Drasner, veterinar zaposlen u ribnjacima koji i odstrijeljuje kormorane. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Boris Kovacev / HANZA MEDIA

Na ribnjacima Crna Mlaka, gdje se godišnje proizvede oko 500 tona ribe, 30 posto odmah se otpiše zbog bolesti ili transporta, a gotovo 60 posto unište grabežljici, ponajprije kormorani

 

Zamrzavanje prije spaljivanja

Ušli smo auto kako bismo sustigli jato kormorana dok su još u blizini, ali oni su otišli prije negoli smo stigli izaći iz auta. Ipak, oni nisu bili jedini predatori koji su vrebali na ribu. Uz obalu ribnjaka smjestile su se brojne čaplje. Kako su nam objasnili, one love u tandemu s kormoranima.

– Kormorani love kao stroj. Jedan dio jata ulazi u ribnjak i natjera ribu prema površini. Drugi dio jata, onaj u zraku, tjera je prema plićem dijelu te je tako ostavlja ranjivom za napad. Njihov način lova iskorištavaju onda čaplje koje s obale vrebaju na nadolazeće ribe. Onaj trenutak kada krenu po ribu, dok su u preletu, to je jedini trenutak kada ih možemo upucati – objašnjava Prepolec.

Rješenje koje su dobili od Ministarstva im je ujedno propisalo i na koji način moraju voditi evidenciju o odstrijeljenim kormoranima. Naime, u zapisnik moraju unijeti koliko su patrona ispalili, koliko su kormorana i drugih ptica te grabežljivaca vidjeli i na kraju koliko su kormorana odstrijelili. Osim toga, postoji i točno određeni način na koji moraju spremati odstrijeljene kormorane. Svaki moraju zamrznuti u posebno odvojenoj škrinji te čuvati sve do isteka roka kada će ih odnijeti u Agroproteinku na spaljivanje.

Sada u škrinji imaju oko 60 komada, tako da će uspjeti dostići postavljenu kvotu prije isteka roka. Ipak, nije baš da nemaju na što pucati. Prema njihovoj procjeni, na Crnoj Mlaci dnevno obitava najmanje 200 kormorana, a u jesen ih zna biti i šest puta više. Kada uračunamo podatak da jedan kormoran dnevno pojede pola kilograma ribe, onda 200 kormorana godišnje pojede čak 36.500 kilograma ribe.

– Godišnje imamo i po tri milijuna kuna štete. Nismo mogli tako poslovati zbog čega mi nije preostalo ništa drugo nego ta sredstva tražiti na sudu – keže Prepolec.

Republika Hrvatska isplatila je na temelju dvije sudske presude poduzeću IHOR Park, posjedniku ribnjaka Crna Mlaka, više od 56 milijuna kuna zbog štete koje su ribnjaku napravile ptice, uglavnom kormorani. Treba nadodati da su u tijeku još neki sudski procesi. Procjenjuje se da je država do sada proizvođačima riba isplatila više od 200 milijuna za naknadu štete od kormorana.

Hrvatska nije jedina zemlja koja ima problema s kormoranima. U Europskoj uniji to je štetnik koji godinama uništava ribu na uzgajalištima. Prema nekim procjenama njihov broj se u posljednje dvije godine udvostručio, a velika prednost kormoranima predstavlja činjenica da nemaju prirodnog neprijatelja koji bi držao njihov broj u ravnoteži s ostalim stanovnicima prirode. U nekim europskim zemljama poput Češke i Mađarske odstrel je postao već normalna praksa, a u nekim se čak smatraju divljači za lov.

Ipak, Prepolec ističe kako je ovo samo vatrogasna mjera.

– Odstrel neće ništa promijeniti. Što nama znači 79 kormorana kada će ih doći još deset puta toliko. Ovdje se ne radi samo o kormoranima s hrvatskog područja jer smo među odstrijeljenima imali i kormorane iz Islanda i Estonije – navodi Prepolec.

S njim se slažu i u Hrvatskom društvu za zaštitu ptica i prirode.

Jastrebarsko, 230118. Reportaza o kormoranima koji obitavaju na ribnjacima u sklopu ornitoloskog rezervata Crna Mlaka. Na fotografiji: vlasnik ribnjaka Ivan Prepolec. Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Boris Kovacev / CROPIX

Što znači 79 odstrijeljenih kormorana kada će ih doći još 10 puta toliko, kaže Ivan Prepolec (na fotografiji)

 

Prijatelji životinja nisu sretni

– Odstrel je najneefikasnija metoda suzbijanja štete. Naime, odstrel kormorana je bio dozvoljen tijekom 70-ih i 80-ih godina, ali ribnjačari nisu dobili nikakvu korist od toga. Kormorani su jako inteligentne životinje i oni će promijeniti svoj način prehrane ako primijete da su ugroženi. Umjesto u jatu, počet će loviti ribu pojedinačno i tada će lovci imati još manje šanse za odstrel. Ujedno, uzgajališta riba u Hrvatskoj su prevelika da bi njihovi zaposlenici koji su lovci mogli samostalno ukloniti dovoljan broj kormorana da zaštite ribu. To je samo po sebi i skupa metoda, jer treba platiti čovjeka, pušku, metke – kaže Tibor Mikuška, član Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.

U Ministarstvu pak ne vide drugi efikasni način za suzbijanje sve veće populacije kormorana. Kako stoji u njihovom rješenju, 1200 jedinki iznosi 10 posto minimalne brojnosti nacionalne zimujuće populacije velikih vranaca, što se smatra prihvatljivom nacionalnom kvotom za odstrel koja ih neće dovesti u nepovoljno stanje. Nadalje, u rješenju stoji kako je prema stručnom mišljenju HAOP-a utvrđeno da ne postoje alternativne metode, odnosno metode koje bi smanjile populaciju velikog vranca na učinkoviti način.

Prijatelji životinja nisu blagonaklono reagirali na njihovu odluku te smatraju kako postoje druge metode.

– Odluka o ubijanju 1200 jedinki zaštićenih divljih ptica radikalna je i neprimjerena civilizacijskim dosezima 21. stoljeća, pogotovo zato što postoji niz alternativa. Oni su mogli zaštititi ribu i na druge načine, primjerice, mrežama na površini vode ili ostalim dostupnim metodama – rekli su.

Mikuška iz Društva za zaštitu ptica isto tako smatra da postoje drugi načini, samo ih ribnjačari ne žele primijeniti.

Mreže su dobre, ali baš i nisu

– U principu ribnjačari trebaju zaštititi svoju najugroženiju ribu, a to je mlač, riba do godinu dana od 15 do 20 centimetara. Najbolje bi bilo postaviti mrežu preko tih manjih ribnjaka tako da se spriječe napadi ptica, ali ribnjačari ne prihvaćaju takvu metodu. Naime, kod svakog uzgoja riba postoji dio ribe koji će uginuti. Bilo to zbog loše kvalitete vode, bolesti, prevelikih temperatura, dio riba će uginuti. Ribnjačari to znaju i računaju na te štetu, ali im u ovom slučaju napadi ptica dođu kao rješenje. Naime, oni onda cjelokupnu štetu, onu nastalu od bolesti te onu uzrokovanu pticama, potraže preko suda, što im se u većini slučajeva odobri te se time pokriju. Kada bi se spriječili napadi ptica, njihova šteta na uzgoju bi bila manja, ali oni tu štetu ne bi mogli naknadno potraživati od države – rekao je Mikuška.

U Crnoj Mlaki smatraju da je nemoguće provesti njihove zahtjeve. Postavljanje mreža mnogo bi ih koštalo, a opet im se ne jamči da će ribe biti zaštićene.

– Nisu kormorani jedini grabežljivci. Ovdje ima 205 vrsta ptica od kojih su mnoge mesožderke, pa i one koje nisu rade štetu. Patke jedu žitarice koje su namijenjene ribama. Država se mora odlučiti. Proizvodimo li mi ribu za ljude ili za životinje. Ovako više ne može – ističe Prepolec.

I u Društvu za zaštitu ptica svjesni su da je jedino rješenje – novac. Potrebno je vratiti odluku da se ribnjačarima godišnje daje određena naknada za nadoknadu štete jer je nemoguće efikasno kontrolirati populaciju kormorana. Uostalom postavlja se pitanje što će biti nakon 15. veljače, nakon što odstreli stanu?

Naime, kormorani, unatoč mišljenju velikog broja javnosti, nisu zaštićena vrsta. Od 2014. godine kormoran uopće nije naveden na popisu strogo zaštićenih vrsta u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, a prije toga su od 2006. godine strogo zaštićene bile samo gnijezdeće kolonije ove vrste ptica (osobito oko Kopačkog rita, Donjeg Miholjca i Vražjeg Blata kraj Jasenovca), u razdoblju od 15. veljače do 31. listopada. Također, kormoran nema status zaštićene vrste ni u Europskoj uniji. Razlog tome je veliki rast i širenje populacije kormorana u prošlim desetljećima, zbog čega je ova vrsta 1997. godine skinuta s EU Direktive o pticama.

Unatoč tome njih se ne smije samo tako loviti jer ih i dalje štiti Zakon o zaštiti prirode prema kojemu je zabranjen odstrel, hvatanje, uznemiravanje kormorana posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih i migracije, kao i uništavanje ili uzimanje jaja, uništavanje područja razmnožavanja ili odmaranja. Tako da se i dalje ne smiju samoinicijativno loviti, nego je potrebno ishoditi dozvolu od nadležnog Ministarstva za zaštitu okoliša i energetike.

Ipak, kako se stvari čine, nakon 15. veljače će odstreli postati svakodnevica na hrvatskim uzgajalištima ribe.