Miroslavu Tomasu (37) je potvrđena kazna od sedam godina zatvora za ubojstvo svog jednojajčanog brata blizanca Vedrana u novogodišnjoj noći 2013. godine u stanu u Zagrebu. Naime, kako doznaje Jutarnji list, Vrhovni sud je odbio žalbu obrane, čime je ovaj slučaj dobio i pravomoćni završetak.

KOBNO NOVOGODIŠNJE SLAVLJE Ubio brata bajunetom: Miroslav Tomas dobio 7 godina zatvora

Podsjetimo, Miroslav je Vedrana ubo nožem, bajunetom u srce nakon beznačajne svađe dok je bio pod utjecajem alkohola i tableta.

POGLEDAJTE VIDEO: 

[video: 1194128 / ]

Iako su ga 28. veljače ove godine proglasili krivim, činjenica je da sud ni nakon više od 30 ročišta i niza ispitanih vještaka sud nije utvrdio točan razlog zbog kojeg je Miroslav zabio bratu nož u srce.

Utvrdili su kako je tijekom proslave Nove godine definitivno došlo do sukoba između braće u njihovu stanu u zagrebačkoj Ogrizovićevoj ulici. Osim dvaju mladića u stanu je poslije 4.10 sati bila Vedranova djevojka, fatalna Dolores D., koja je od početka istrage bila ključna svjedokinja. Tijekom suđenja, koje se odvijalo iza za javnost zatvorenih vrata, Dolores je svjedočila tri puta i suočavana je s Miroslavom. Ona nije bila nazočna u trenutku ubojstva nego je ušla u sobu kad je Vedran već bio ležao na tlu.

– Dolores D. možda nije prototip moralne osobe, možda nije simpatična niti se bavi zakonitim poslom, no njezin iskaz je vjerodostojan – rekla je sutkinja Mazalin.  Dolores D. rekla je da je bila na Skypeu u drugoj sobi, a kad se vratila u dnevnu sobu, vidjela je Vedrana kako leži u krvi.

– Uzela je nož i rezala mu rukav košulje da vidi odakle krvari, što ne bi radila da ga je ona ubola – smatra sudsko vijeće.

Vještaci su utvrdili da Miroslav ima narcistički poremećaj ličnosti. 

– Takve osobe funkcioniraju tako da se cijelo vrijeme osjećaju nadmoćno prema okolini, ne pokazuju empatiju te u bijesu reagiraju na najbezazlenije inpute – rekla je sutkinja Mazalin. 

VIDEO VIJESTI Sutkinja: Dolores možda nije simpatična, ali govori istinu…

Puno toga sa dekadentne zabave ostalo je neotkriveno…

Nakon što je Hitna ušla u stan, pored Vedranova tijela vidjeli su kuhinjski nož, koji je do dolaska policije nestao, a poslije su ga pronašli u dvorištu susjedne kuće. Na suđenju je utvrđeno kako je Miroslav nakon ubojstva u jednom trenutku otišao u kuhinju, a provedenom rekonstrukcijom utvrđeno je da ga je odbacio kroz kuhinjski prozor. 

– Puno toga što se događalo tijekom dekadentne zabave ostalo je neotkriveno, primjerice zašto su neki tragovi, poput krvi na tipkalu dizala, nađeni izvan stana. Nije jasno niti na što su se odnosile riječi Dolores, koja je, rekla je svjedokinja, izjavila: ‘Nismo ga smjeli tako uvrijediti i poniziti’. Braća su s pištoljem i noževima hodali po stanu. Mladi ljudi koji nisu ništa radili u sto metara četvornih koje su im osigurali roditelji – rekla je sutkinja pri izricanju presude 28. veljače ove godine. 

Adekvatna kazna: Miroslav pati i u teškom je psihičkom stanju

Kao olakotne okolnosti uzela je obzir to da je Miroslav Tomas danas u težem psihičkom stanju nego što je bio nakon ubojstva jednojajčanog blizanca Vedrana, njegovu iskrenu patnju te činjenicu da je bio alkoholiziran i smanjeno ubrojiv u trenutku ubojstva. 

Za ubojstvo je, prema zakonu, propisana kazna od pet do 20 godina zatvora, a sud je smatrao kako je sedam godina adekvatna kazna. Miroslav Tomas nije bio na objavi presude. Budući da je ona viša od pet godina zatvora, sud mu je po zakonu morao odrediti i istražni zatvor. U njemu je, nakon ubojstva, proveo šest mjeseci. Također, sud je odredio da Miroslav mora platiti gotovo 50.000 kuna sudskih troškova.

Facebook

Facebook

‘BOJIM SE SPAVATI’ Dolores D.: Nije bilo orgija, ne znam zašto je ubio Vedrana

Bilo je to jedno od najbizarnijih ubojstava u Hrvatskoj

Podsjetimo, riječ je o jednom od najbizarnijih ubojstava koje je potreslo Hrvatsku.  Nekoliko dana nakon ubojstva tjednik Express objavio je opsežan dosje o ubojstvu, što mu je prethodilo, ali i o samim akterima s ekskluzivnim ispovijestima policajaca koji su radili na slučaju i prijatelja blizanaca.  

Tekst iz Expressa prenosimo u cijelosti: 

Čini se da je to riješen slučaj, da tu nema nedoumica, ali još istražujemo… Najlakše bi nam sad bilo reći: mnogo alkohola i droge, pa, eto, ubio ga brat blizanac. No sve što smo ondje našli i vidjeli doista je zapanjujuće. Život koji su vodili ti mladi ljudi potpuno je bizaran. Razriješili smo osnovne nedoumice, ali će ostati i upitnika iza ovog zločina. A najviše plaši osjećaj da bismo u budućnosti sličnih ubojstava mogli imati još… Tim je riječima iskusan zagrebački istražitelj govorio o ubojstvu u kojem je blizanac ubio brata. 

foto: Petar Glebov/PIXSELL

No zašto se taj detektiv boji da bismo mogli svjedočiti sličnim ubojstvima u budućnosti? Ili, kako će reći jedan njegov kolega, možda smo slične stvari već i vidjeli, ali ih policija nije do kraja razriješila?

‘Satima smo čekali da popusti djelovanje svega što su uzeli…’

Njihov je odgovor na prvi pogled jednostavan. Kažu nam da se u posljednjem desetljeću dramatično promijenila narkomanska scena u Hrvatskoj, zapravo, promijenio se životni stil mladih koji se i ne smatraju dijelom ovisničkog miljea, a uzimaju nove droge i one razorno djeluju na njihovu svijest. 

– Znate, nekad ste imali ekipu koja puši travu i ovisnike o heroinu. Ovi drugi bi, kad zapnu u tom paklu, jednostavno propali, umrli od overdosea ili bi se – u boljoj varijanti, uputili u kakvu komunu na liječenje. Imali smo bezbroj pljački u kojima ovisnici žele doći do novca za drogu, ali vrlo malo krvavih zločina koji su se zbili zbog bolesne svijesti pomućene narkoticima. E, sad nam se sve češće događa ovo drugo, kao u Americi već desetljećima.

A nitko više ne zna ni nabrojiti kakve se sve droge uzimaju, kolika im je cijena, tko ih dila… U  svakom se selu može doći do najrazličitijih narkotika, sve te sintetičke droge u nizu slučajeva kod ovisnika razvijaju paranoidne misli i silnu agresiju…” Istrage bitno otežava i činjenica da čak i naš najpoznatiji forenzični laboratorij nije posve siguran u svoje pretrage krvi kad treba detektirati uvijek nove kemijske spojeve iz sintetičkih narkotika. Pa je li kod ubojstva blizanca na zagrebačkoj Trešnjevci bilo riječi i o pogubnom djelovanju narkotika? 

Bez sumnje, govorio nam je policajac: – Brata i djevojku smo našli u groznom stanju, četiri sata smo morali čekati da – tako krvavi do lakta – postanu kontaktibilni, da popusti djelovanje svega što su uzimali i pili… I njihovi prijatelji svjedoče kako su braća Tomas bili dio zagrebačke scene na kojoj se danonoćno partijalo, a droga je gotovo neizbježan prilog takvim tulumima. 

foto: Petar Glebov/PIXSELL

Jedan od tih prijatelja detaljno nam opisuje taj milje, sastavljen ponajviše od djece bogatijih roditelja (nešto nalik na izumirući visoki srednji sloj, direktori državnih tvrtki, jači poduzetnici), rođenih početkom osamdesetih, bez stalnoga i sigurnog posla, bez diplome, ali s pozamašnim džeparcima:

– Nije vam to baš zlatna mladež, nema tu nekih bijesnih auta, mnogi i ne voze, ali ima dovoljno love za vrlo, vrlo zabavan život, imaju svoje stanove, opsjednuti su gadgetima, novim mobitelima, dizajnerskim markama, ali ne odveć napadno, više onako sportski, opušteno, prođe tu i mnogo šanerske robe… S drogama smo svi počeli rekreativno, ono, kao da ti treba malo kofeina pa srkneš kavu na brzinu. O tome ne razgovaramo, s tim se ne hvalimo, ali to svi radimo. Čovječe, pa znaš da se u Europi, skupa s Hrvatskom, pojede više od dva milijuna tableta ecstasyja i povuče četiri milijuna lajni kokaina na godinu – pita nas silno informiran 30-godišnjak.

– I tako krene, svatko tko je barem jednom probao bombon ili šmrkao brzinu (speed, amfetamin ili sintetička droga koja se može šmrkati, piti razrijeđena s tekućinom, pušiti, op. a.) zna da je s tim drogama teško voditi normalan život. No takve su
droge potpuna svakodnevica tisuća ljudi u Hrvatskoj! O tome se jako malo zna, a imaš čitavu legiju onih koji gutaju, šmrču, puše…Na ecstasyju se furaš sam, tripaš u svojoj glavi, ne s drugima. Poremećena ti je percepcija, a na kraju dana, ili nakon aftera, ili aftera aftera, svako je sam, snalazi se kako zna.

Braća Tomas bili su, kazuju nam njihovi prijatelji, dio upravo te, partijanerske scene u Zagrebu, vrlo viđeni, aktivni, ali ne i posve omiljeni. 

– Znao si, gdje njih vidiš, tu ima svega… Braću su, a naročito sve agresivnijeg Miroslava, neki sada nazvali “zloglasnim partijanerima”, “seksualnim predatorima”. – Sviđale su im se iste cure, tu je znalo pucati, naročito kad bi se svašta gutalo… – otvoreno će prijatelj. 

A što se u tom miljeu najviše pilo?

– Svi smo počeli prije desetak godina na partijima s ecstasyjima, ali sad su to zamijenili kristali MDMA-a. Kokain? Ma, ipak je kriza, to je mnogima samo uspomena iz boljih vremena. Sjećaju ga se iz sredine prošlog desetljeća,  Sanaderove ere, kad su se mnogi osjećali dijelom zlatne mladeži. Eto, trošio sam od tisuću do dvije kuna kad bismo išli van. Kad to usporedim s drugima, čini mi se da sam trošio siću. Vikendom sam prakticirao gram bijelog prije izlaska, pa onda brzine, bombona, svejedno, Bilo mi je važno samo da me ne spušta. Na te partije su najprije dolazili osobenjaci, recimo zaljubljenicu u rave-glazbu. Kasnih devedesetih techno-scena privukla je sve više mladih, tu smo se i mi navukli, i sad se ne odustaje… Neki žive normalno, danas su profesori, odvjetnici, liječnici, policajci. Susrećete ih svaki dan, na ulici, na poslu. Neki su se ostavili sranja, a neki, kako kažu, još uspijevaju uskladiti svoj životni stil sa zahtjevima  koje nameće društvo. Tu je stvarno najgori MDMA. Prodaje se u tabletama, prahu ili kristalima, čuvamo ga u hladnjaku, da ne hlapi… Ne uzimam toliko da ne mogu funkcionirati. Više mi to dođe kao jači kofein – kaže 30-godišnjak koji je počeo i dilati. 

Ne ide mu najbolje, dobar dio robe potroši na sebe, a “uzima je na ler”, pa je stalno dužan onima od kojih nabavlja. Vara koga stigne, ne grize ga savjest, ali i ne spava mirno, što zbog droge, što zbog toga što mu prijete ljudi kojima je dužan. Opušten je jedino na partyju…” 

I da, kaže: “To te poslije svega spuca na totalnu paranoju i agresiju…”  

Tko je fatalna Dolores? O njoj se malo zna…

A kako je u život tih mladića ušla plavokosa Dolores, 23-godišnjakinja koja je iza sebe imala brak, mutnu prošlost zabilježenu u policijskim evidencijama, bliske kontakte s mafijašima i prijateljstvo sa zloglasnom zagrebačkom svodnicom? O njoj se i danas malo zna.

O sebi nije mnogo govorila ni vlastitom mužu, pa ni njegovoj svekrvi, koja će sada reći: “Njoj baš ništa ne vjerujem!” Dolores je nekad živjela u kući na zapadnoj periferiji Zagreba, s bivšim suprugom koji danas radi u Njemačkoj. S njima je bila i svekrva koja još ondje živi.

Ispred vrata te kuće danas leže kosti koje ništa hranjivo više ne nude dvjema mačkama. Bivša Doloresina svekrva gleda sumnjičavo, a na spomen Dolores počinje zatvarati vrata.

– Ona vam ne živi više ovdje. Bila je udana za mog sina, ali to je već prije nekoliko godina prošlo – govori nam žena i ponavlja da ne zna ništa o Dolores.

Čula je za ubojstvo na Trešnjevci: – Ma, čitala sam u novinama, strašno je to. Vidjela sam sliku, ta djevojka koja je bila s braćom na proslavi – to je Dolores, da. Dodaje da ni njezin sin već dugo nema nikakva kontakta s bivšom suprugom, ali ne želi govoriti o tome kako su se njezin sin i Dolores upoznali.

– Uopće ne želim govoriti o njoj. Sve mi je to ogavno. A i nemam što reći, pita nje je znam li išta što je istina o njoj – kaže žena. Objašnjava da je bivša snaha imala  različite priče čak i o tome odakle je.

– Nisam nikad upoznala ni njezina oca ni majku. Govorila je da su iz Srbije, pa drugi put da su iz Mađarske. Za oca je govorila da je u Srbiji, a njezina majka… Pa, njezina je majka kao i ona, valjda luta okolo – kaže.

Dolores se, nakon što su mediji počeli pisati o njezinoj prošlosti, obratila novinarima, pa im ispričala svoju verziju vlastite biografije, ali i ponešto izmijenjenu priču o samom ubojstvu, čak u nekim elementima bitno različitu od iskaza što ga je dala policajcima.

Na temelju je njezina iskaza Miroslav i službeno osumnjičen za ubojstvo svog brata blizanca Vedrana u novogodišnjoj noći u stanu u Ogrizovićevoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci. On je naime kod tužitelja porekao djelo, dok je Dolores tada detaljno opisala slijed događaja u stanu: “Staru smo godinu odlučili dočekati zajedno u stanu u Ogrizovićevoj. Spavali smo do kasno popodne, probudili se i jeli krvavice. Miroslav je onda počeo luđački piti. Već je prošla ponoć kad je, potpuno pijan, izvukao nož i brata zarezao po leđima. To me izludilo, bojala sam ga se. Pomogla sam Vedranu skinuti odjeću, rana na leđima je užasno krvarila, pa sam mu stisnula gazu. Htjela sam da idemo na Hitnu zašiti ranu, ali smo odustali. Vedran i ja smo otišli u
sobu, zagrlila sam ga, a on je počeo plakati u mom naručju. Miroslav je došao za nama, zagrlio brata i poljubio ga u tjeme. Nešto mu se ispričavao, tepao mu da mu nikad ništa ne bi nažao učinio. Ostavila sam ih same, otišla u drugu sobu i preko Skypea razgovarala s jednom prijateljicom. Mislim da je to trajalo manje od sat vremena. U jednom sam trenutku krajičkom oka vidjela da se opet svađaju. Miroslav je odjednom zamahnuo prema Vedranu, a on se srušio na pod. Iz rukava mu je počela teći krv. Miroslav je držao bajunet… ’Idiote. Zovi Hitnu. Ubio si brata’, vikala sam Miroslavu, ali on nije reagirao, htio ga je reanimirati. Zato sam uzela pištolj i ispalila nekoliko hitaca pokraj Miroslava u namještaj da bi se sabrao…”

No, nakon tog iskaza, Dolores je promijenila priču i tvrdi da ništa nije vidjela, da nikakvih orgija u stanu nije bilo i iznosi verziju po kojoj je Vedran iznenada probudio usnulog Miroslava.

“Miroslav ne voli kad ga se iznenada budi, tad postaje agresivan, pa je valjda zamahnuo i slučajno ga ubo u srce”, neu
vjerljivo će Dolores.

Vedrana je upoznala još prije osam godina preko prijateljice, a u vezi su bili dvije godine. Policiji je Dolores detaljno opisala i kako je u krevetu znala biti s oba brata, a iscrpno je govorila i kako se Miroslav drogirao: “Najprije bi miješao ecstasy i speed, pa sve moguće vrste alkohola. Najprije jednom na tjedan, a zatim je drogu uzimao i tri dana u tjednu, nakon čega je imao ispade agresije…”

Dolores govori i kako je sasvim slučajno završila u policijskoj evidenciji zbog prostitucije, ali podaci zagrebačkih istražitelja govore nešto drugo. Još je naime kao maloljetnica došla u kontakt s jednom zloglasnom zagrebačkom svodnicom, ženom koja je o svom biznisu s prostitucijom javno i detaljno govorila.

Ta je svodnica bila znana i po pružanju usluga sadomazohističkog seksa elitnim klijentima.

– Dosta se traži kostim domine, imam bič, ali masku ne. Imam i špičaste čizme preko koljena s tankom potpeticom za gaženje. No ne bičujem klijente previše, mogli bi me poslije tužiti. Moram to činiti tako da da se poslije ništa ne vidi – objašnjavala je domina i zagrebačka madam, koju je maloljetna Dolores dobro upoznala.

Madam je prije dvije godine uhićena zbog optužbi za trgovanje ljudima i uspostavu seksualnog ropstva. Dvadesetogodišnju Slavonku je zatočila u stanu i i tjerala na prostituciju. Djevojka je u punih 15 dana, koliko je trajalo ropstvo, opslužila 40-ak mušterija i “šefici” priskrbila 30 tisuća kuna.

Priča se da je u tom svijetu Dolores upoznala i Tvrtka Tomičića Tvrdog (47), jednog od optuženika sa suđenja tzv. zločinačkoj organizaciji, koji je ubijen 2008. godine. I s njim se, dakle, družila još kao maloljetnica…

Kad se karusel droge i orgija u zagrebačkoj Ogrizovićevoj ulici zaustavio krvavim ubojstvom brata blizanca, Dolores je zamalo prikazana kao najveći negativac u toj priči, fatalna, beskrupulozna domina.

Je li doista takva?

Na prvi pogled izgleda poput obične cure s ulice, niska i zelenooka, ali prilično rastresena, drhtavih ruku… Da se smiri, nitko ne bi mogao pomisliti što je sve ona radila, kazuju njezine znanice. Sama će za sebe reći da je financira otac iz inozemstva, a ona studira. Studirao je i Miroslav, zapeo je na trećoj godini prava. Ni pokojni Vedran nije diplomirao, pokušavao je nešto na novinarstvu, roditelji su ih čitavo vrijeme financirali.

– Nisam nastrana, nije tu bilo nikakvih orgija, pa policija je u stanu našla samo jedne čupave ružičaste lisice, povez za oči i štipaljke za bradavice – kazivala je Dolores novinarki Večernjeg lista. No Dolores je rekla još nešto: “Miroslav nije namjerno ubo brata, nema šanse. Bili su vrlo bliski i nije imao nikakvog motiva da to učini. Policija ga nema ni danas niti će ga imati jer motiv ne postoji”. Policajci kojima smo prenijeli ovu izjavu, kratko su rekli: Da, to je točno…

Partijaner koji voli oružje

Jurica Galoić/PIXSELL | Autor: Jurica Galoić/PIXSELLfoto: Jurica Galoić/PIXSELL

Miroslav se jako promijenio, postao je vrlo neugodan, uletavao je agresivno, kazuju nam djevojke koje su poznavale oba brata. Nije ih začudilo da je Miroslav ubojica, a Vedran žrtva – uvijek su bili različiti… Kako se doznaje,  Miroslav je u prodavaonici vojnom opremom kupio bajunet od kojeg se nije rastajao, uljio ga je i oštrio, kao da je opsjednut njime. Rezao je po rukama sebe i brata…

Tajanstvena prošlost Dolores

foto: Petar Glebov/PIXSELL

O roditeljima fatalne Dolores malo se zna. Otac joj je prijavljen na adresi gdje ga nitko ne poznaje, ona tvrdi da živi u Austriji, bivšoj je svekrvi govorila da je iz Srbije, pa iz Mađarske, a s ocem je nikad nije upoznala… 

Golem stan pun tajni i snimaka

foto: Petar Glebov/PIXSELL

Istražitelji su u stanu našli snimke seksa blizanaca… No iznenadilo ih je kako je šesterosobni stan luksuzno uređen. Neki mediji nagađaju da bi se moglo istražiti i porijeklo imovine roditelja blizanaca…